Noc poput pjescanog sata isticuci polagano odbrojava svoja poslednja zrnca.
Oblaci otpadaju sa neba, munje cijepaju i tminu i tisinu.
Neznam rekoh li ti da iznad svega obozavam nevrijeme pogotovu kada naidje u pravo vrijeme kao ovoga jutra… i kada kisa pada pravo u more.
Sjecas li se Ingrid, tada smo jos bili mladi i bezbrizni. Nismo sanjali o danima koji su prosli, mastali smo o onima koji tek treba da dodju i da budu nasi, nasi zauvijek govorila si.
Split je tada bio veliki, mnogo veliki. Sa kraja na kraj dan hoda ili tri lule duvana govorili su stari a ustvari mi smo...
Ukupan broj karaktera: 3212
Pročitajte celu erotsku priču |
Prijavite zloupotrebu
Pošaljite priču prijatelju
Napišite svoj komentar
Morate biti prijavljeni da biste poslali svoje komentare